Kada se spomene odlazak psihologu, mnogi ljudi odmah pomisle da to nije nešto što je za njih. Međutim, odlazak psihologu ne bi trebao biti stigmatiziran ili rezerviran samo za one koji se smatraju “ludima”. Postoji nekoliko mitova koji okružuju ovu temu, a važno je razumjeti zašto je važno razbiti te mitove kako bi se svi osjećali ugodno tražeći pomoć kad im je potrebna.
Mitovi koji okružuju odlazak psihologu:
- „Što ću tamo, pa nisam lud.“ – Ovaj mit može biti jedan od najčešćih razloga zbog kojih ljudi odgađaju ili izbjegavaju odlazak psihologu. Istina je da odlazak psihologu nije rezerviran samo za one koji pate od ozbiljnih mentalnih poremećaja. Psihološka podrška može biti korisna za sve, od
rješavanja svakodnevnih stresova do suočavanja s dubljim emocionalnim problemima. - „Samo slabići traže psihološku pomoć.“ – Ovo je još jedan mit koji može ometati ljude da potraže pomoć koja im je potrebna. Traženje psihološke pomoći nije znak slabosti, već znak hrabrosti i brige o vlastitom mentalnom zdravlju. Baš kao što odlazimo liječniku kad smo fizički bolesni, isto tako trebamo potražiti pomoć kad se suočimo s emocionalnim ili mentalnim
izazovima. - „Psiholozi samo sjede i slušaju.“ – Ovo je jedan od mitova koji može odbiti ljude od odlaska psihologu jer se može činiti beskorisnim ili kao gubitak vremena. Međutim, uloga psihologa je mnogo više od slušanja. Oni pružaju podršku, razumijevanje, tehnike za upravljanje stresom i emocionalnim problemima te neutralne uvide koji mogu pomoći pojedincima da riješe svoje
probleme.
Zaključak:
Odlazak psihologu nije ništa za čega bi se trebali osjećati sram ili stid. To je korak prema brizi o vlastitom mentalnom zdravlju, a mentalno zdravlje jednako je važno kao i fizičko zdravlje. Raskrinkavanjem ovih mitova i promicanjem otvorenosti i razumijevanja prema psihološkoj podršci, možemo stvoriti okolinu u kojoj će svi osjećati da je u redu potražiti pomoć kad je potrebno.